Cijeli život uživam u likovnom izražavanju i stvaranju uz poticaje majke i oca. Iako mi je upis na Akademiju oduvijek bio nešto o čemu sam sanjala, ipak upisujem Filozofski fakultet u Splitu i diplomiram na temu: „Crtačka tekstura u dječjem likovnom izražavanju i stvaranju“. Prvi susret sa terapijskim radom imam 2002. god. upisom studija Hagioterapije kod prof. Tomislava Ivančića u Zagrebu. Nakon toga volontiram u Centru za duhovnu pomoć, Split i Obiteljskom savjetovalištu Splitsko – makarske Nadbiskupije. Desetljeće rada u školi provodim na poslovima učiteljice, učiteljice engleskog jezika i likovne kulture. Kontinuirano se usavršavam i educiram  sa daljnom željom u istraživanju dječjeg crteža. Akademija za Umjetnost i kulturu u Osijeku 2016. god. pokreće Poslijediplomski specijalistički stručni studij Kreativnih terapija na kojem diplomiram 2020. god. na smjeru Art terapije. Jedna sam od osnivačica prve hrvatske udruge za art terapiju, HART, potpredsjednica u dva mandata i još uvijek predsjednica Etičkog povjerenstva Udruge.

Tako bi izgledao moj kratak životopis bez gomile priznanja, certifikata, konferencija i autorskih projekata.

Moja osobna životna priča nešto je drugačija, obilježena je gubitcima koji su mi već kao desetogodišnjakinji, koja je izgubila rođaka od osteosarkoma, dječaka tek par godina starijeg od mene, promijenili životnu perspektivu. Nakon prvog gubitka u latentnoj fazi razvoja moje ličnosti slijedio je drugi, tragična smrt moje najbolje prijateljice u adolescentnoj fazi. Mir i iscjeljenje sam pronašla na studiju Hagioterapije, zatim znanje i procesiranje traume na specijalizaciji iz Art terapije. Treći veliki  gubitakje uslijedio je ovog svibnja kada sam izgubila tatu,…

Upravo on je u meni zasadio sjemenku ljubavi za umjetnost kada me je kao djevojčicu vodio u Galeriju Meštrović, i danas ta sjemenka raste, buja i prerasta u magično stablo. Ljubav prema djeci i kreativnost također sam baštinila od njega i zato sam mu vječno zahvalna.